10. decembar – Dan (bojkota) ljudskih prava

Budućnost će pokazati da li će se naredne generacije u Srbiji ponositi ili sramiti odlukom Vlade Srbije o bojkotovanju svečane dodele Nobelove nagrade za mir 2010. godine.

Miloš Bogičević

Za sve one kojima su pitanja ljudskih prava značajna, 10. decembar predstavlja važan, ako ne i najvažniji datum u godini. Ovaj datum se obeležava kao Dan ljudskih prava jer je na taj dan 1948. godine Generalna skupština Ujedinjenih Nacija usvojila Opštu deklaraciju o ljudskim pravima i time pitanja ljudskih prava ugradila u temelj ove organizacije. Nakon ove Deklaracije, usledio je niz konvencija i dokumenata koje garantuju ljudska prava različitih društvenih grupa.

Sve ovo nam se danas čini normalnim i logičnim. Međutim, pre 62 godine stvari nisu bile tako jednostavne. Do usvajanja Deklaracije je došlo nakon dugih i teških pregovora predstavnika država koje su o ljudskim pravima imale različita, često nepomirljiva shvatanja. Bilo je potrebno mnogo veštine kako bi tekst Deklaracije zadovoljio predstavnike različitih kultura i ideologija. I pored toga, konačni tekst nije usvojen jednoglasno. 8 država, među kojima i Jugoslavija odlučile su da se uzdrže od glasanja.

Grupa država predvođena Sovjetskim Savezom je odlučila da ne glasa za ovakvu Deklaraciju jer je, prema stavu šefa sovjetske delegacije sukob između države i pojedinca postojao u istoriji kada je društvo bilo podeljeno na suprostavljene klase i gde je vladajuća klasa tlačila one nad kojima je vladala. Međutim, okolnosti su potpuno drugačije u društvu u kome nema klasa jer u takvom društvu ne postoji suprotstavljenost između vlasti i individue jer je vlast ustvari kolektiv individua. Treba napomenuti da je šef sovjetske delegacije u Generalnoj skupštini bio Andrej Višinski koji je ostao upamćen i kao državni tužilac koji je rukovodio zloglasnim Staljinovim čistkama.

Osim država koje su bile pod direktnim uticajem Sovjetskog Saveza, među državama koje su odlučile da ne podrže Deklaraciju našle su se i Južna Afrika koja nije mogla da prihvati kritike prema sistemu aparthejda koji je već tada primenjivala i Saudijska Arabija kojoj je zasmetala garancija iz Deklaracije na slobodno stupanje u brak (član 16), što znači da bi muslimani imali pravo da stupaju u brak sa ne-muslimanima kao i slobodan izbor veroispovesti (član 18).

Sa izuzetkom Saudijske Arabije, danas je gotovo nemoguće pronaći nekoga iz pomenutih zemalja koji bi pravdali odluke koje su njihove vlasti donele 1948. godine. Gotovo je nezamislivo pronaći nekoga ko bi sa ponosom istakao da njegova država nije glasala za Opštu deklaraciju o ljudskim pravima. Činjenica da se Jugoslavija našla među onima koji ovu Deklaraciju nisu podržali, svakako nije deo zaostavštine oko koje se otimaju naslednici ove države.

Na žalost, danas situacija nije znatno drugačija. 10 Decembra 2010 godine u Oslu, na Dan ljudskih prava, Nobelov komitet će dodeliti Nobelovu nagradu za mir kineskom disidentu Liju Sjaobu. On, međutim neće biti u prilici da primi nagradu, kineska vlast ga je osudila na 11 godina zatvora zbog “zločina” u koje se ubrajaju zalaganje za poštovanje ljudskih prava i uvođenje višepartijskog sistema u Kini. Kako bi se postarala da neko od njegovih rođaka ili prijatelja ne primi nagradu umesto njega, kineska vlast je njegovu suprugu smestila u kućni pritvor i zabranila joj kontakt sa okolinom, dok je njegovim rođacima i prijateljima zabranjen izlazak iz zemlje. Kina je osudila činjenicu da je ova nagrada dodeljena “zločincu” i zatražila od drugih zemalja da bojkotuju ceremoniju dodele Nobelove nagrade.

Pozivu se odazvalo 19 država koje kao zajedničku karakteristiku imaju da se u njima na ljudska prava gleda sa podozrenjem. Uz Saudijsku Arabiju, Rusiju, Afganistan, Iran, Irak, Kolumbiju, Pakistan, Venecuelu, Filipine, Egipat, Maroko, Sudan, Ukrajinu, Kubu, Tunis i Vijetnam bojkotu se pridružila i Srbija. Vlast u Beogradu predvođena Tadićem i Jeremićem, odlučila je da se kao i 10. decembra 1948 godine stavi na stranu onih kojima je poziv na poštovanje ljudskih prava sumnjiva rabota koje se treba kloniti.

Pitanje je – da li će buduće generacije sa ponosom isticati činjenicu da je Srbija na dan Ljudskih prava 2010. godine bojkotovala dodelu Nobelove nagrade za mir ili će se te činjenice stideti.

Možda bi trebalo da se stidimo već danas?

Miloš Bogičević je diplomirao na Pravnom Fakultetu Univerziteta u Novom Sadu i trenutno studira na University College London. Nakon diplomiranja na Pravnom Fakultetu, Univerziteta u Novom Sadu, Srbija, Miloš je radio kao stručni saradnik za zaštitu ljudskih prava u Kancelariji Ombudsmana za ljudska prava AP Vojvodine. Miloš je, takođe, stipendista Chevening Scholarship programa Ujedinjenog Kraljevstva. Miloš je profesionalno zainteresovan za oblasti ljudskih prava, međunarodnog prava i konflikt rezolucije.

Ovaj članak je objavljen kao deo inicijative fonda TransConflict Serbia pod nazivom “Budućnost Srbije o budućnosti Srbije”.

If you are interested in supporting the work of TransConflict, please click here.

To keep up-to-date with the work of TransConflict, please click here.

December 10th – Human Rights (Boycott) Day

It remains to be seen whether future generations will be proud or ashamed of the Serbian government’s decision to boycott the 2010 Nobel Peace Prize ceremony in the face of Chinese opposition.

By Miloš Bogičević

For those who are interested in Human Rights issues, 10 December is probably the most significant date in the year, as this is the date when in 1948 the General Assembly of the United Nations adopted and proclaimed the Universal Declaration of Human Rights. This documents is now regarded as an international Magna Carta of human rights for all people. When thinking about UDHR and it’s importance, we should also remind ourselves that not all countries voted for its adoption in 1948. Several countries abstained from voting: South Africa who couldn’t explain it’s apartheid politics in human rights terms, Saudi Arabia which couldn’t accept that women and men should be equal and that non-Muslims should be allowed to marry Muslims; Soviet-dominated countries who believed individual human rights are incompatible with Marxist ideology. Yugoslavia, a country that was invited to take part in drafting the Declaration was among those who abstained.

Today, it is hard to find a person within political establishments in most of these countries who would speak with pride of the fact that their country abstained from voting that day.

The Human Rights day this year is marked by a similar division. Norwegian Nobel Committee awarded the Peace Prize to the Chinese dissident Liu Xiaobo for his work to promote democracy and human rights. Mr. Liu has been sentenced to 11 years in prison for, among other thing, advocating for multiparty system and respect for human rights in China. Since the award was announced, Mr. Liu’s wife has been under house arrest and friends and supporters have been prevented from leaving China.

China decided to boycott the 2010 Peace Prize Ceremony, and is actively pressuring other countries not to support the Prize being awarded to “a criminal”. Unfortunately, Serbia is among 18 countries that decided to obey. Serbia found itself in the company of countries who have the worst record of human rights.

Will those in Serbia who made a decision to boycott the Peace Prize Ceremony take pride in their decision in the future, or will they be ashamed of it?

Miloš Bogičević graduated from the Faculty of Law at the University of Novi Sad and is currently studying at University College London. After graduating from the Faculty of Law, University of Novi Sad, Serbia, Miloš has served as an expert associate for the protection of human rights in the Office of Human Rights Ombudsman of Vojvodina, Serbia. Miloš is also the recipient of a Chevening Scholarship from the UK’s Foreign and Commonwealth Office. Miloš’s professional interests include human rights,international law and conflict resolution.

This article is published as part of TransConflict Serbia’s new initiative, ‘Serbia’s Future on the Future of Serbia’.

If you are interested in supporting the work of TransConflict, please click here.

To keep up-to-date with the work of TransConflict, please click here.


Email