Nove bezbednosne pretnje i pretnje u nastanku
Ovo poglavlje će se baviti bezbednosnim pretnjama kao što su:
- Terorizam
- Klimatske promene
- Energetska bezbednost
- Širenje oružja za masovno uništenje
- Organizovani kriminal i trgovina ljudima
- Sajber-terorizam i piratstvo
Iako ne postoji međunarodno usaglašena definicija terorizma, zajednička definicija nasilja najčešće se odnosi na aktivnosti čiji je cilj izazivanje straha, pre svega u ideološke svrhe, a koje su namerno usmerene na, ili zanemaruju, bezbednost civila (odnosno, „ne-vojnog stanovništva“). Prema izveštaju Saveta bezbednosti UN iz 2004, terorizam je definisan kao bilo koji akt “čija je namera da prouzrokuje smrt ili ozbiljne telesne povrede civila ili ne-vojnog stanovništva sa ciljem zastrašivanja stanovništva ili primoravanja vlada ili međunarodnih organizacija da preduzmu bilo koji čin ili da se uzdrže od vršenja istoga”. Još u Strateškom konceptu NATO-a iz 1999. godine, terorizam je opisan kao jedna od glavnih pretnji bezbednosti Alijanse. Nakon napada 11. septembra 2001. godine i odluke NATO-a da se po prvi put u svojoj istoriji pozove na član 5 Vašingtonskog ugovora, terorizam – koji primenjuju i desničarske i levičarske političke partije, nacionalističke grupe, verske grupe, revolucionari i vlade – je postao jedna od glavnih bezbednosnih pretnji sa kojima se suočava Evropska unija.
Postojanje slabih ili neuspelih država (okarakterisanih društvenim, političkim i ekonomskim kolapsom) koje nemaju snagu ili kontrolu nad svojim teritorijama niti monopol na legitimnu upotrebu sile je, u kombinaciji sa povećanim kretanjima stanovništva i stalnim unapređenjem komunikacionih tehnologija, dovelo do globalizacije terorizma. Borba protiv ove pretnje, stoga, zahteva blisku saradnju zemalja u nekoliko važnih oblasti – političkoj, ekonomskoj, operativnoj, vojnoj, tehnološkoj i naučnoj – kako bi se razmenila saznanja i pojačali nadzor/aktivnosti ispitivanja; kako bi se poboljšalo zakonodavstvo (npr. unapređenjem ovlašćenja datih policiji i krivičnih postupaka s ciljem ograničavanja finansiranja terorizma), te poboljšale mere kontrole granica ili čak preduzele preventivne ili reaktivne humanitarne ili vojne aktivnosti.
b) Klimatske promene1
Klimatske promene predstavljaju dugoročni globalni bezbednosni problem koji zahteva globalna rešenja. Pored Protokola2 iz Kjota, dosadašnji međunarodni napori za rešavanje takvih pitanja pokazali su se neadekvatnim. Veze između klimatskih promena i ljudske bezbednosti su jasne. Povećavanjem oskudice resursa – usled, recimo, ekstremnih vremenskih obrazaca, dezertifikacije tla ili smanjenja vodenih resursa – klimatske promene će verovatno negativno uticati na postojeće društvene sukobe i primorati mnoge da migriraju, time dodatno otežavajući problem izbeglica u svetu. Niže primorske oblasti i ostrvske države su naročito osetljive na porast nivoa mora usled sve većeg porasta temperatura i topljenja polarnih ledenih vrhova. Klimatske promene će predstavljati značajan izazov po pitanju zaštite životne sredine i razvoja, sa posledicama po dugoročnu globalnu bezbednost. Naučne procene takođe pokazuju da postoji direktna i značajna uzročna veza između klimatskih promena i ljudskih aktivnosti koje se mogu sprečiti, dok su gasovi staklene bašte identifikovani kao glavni uzročnik klimatskih promena nastalih delovanjem čoveka. Ako se dobrovoljno preduzete mere pokažu neuspešnima u suzbijanju opasnosti koje proizilaze usled klimatskih promena, dalji koraci će biti neophodni kako bi se države okrenule rešavanju uzroka i posledica klimatskih promena.
Pristup pouzdanim i jeftinim energentima od suštinskog je značaja za uspešno funkcionisanje modernih ekonomija i društava. Međutim, postoji i veliki broj pretnji po energetsku bezbednosti koje čine ovaj problem jednim od trenutno najvažnijih, te istovremeno i najvećih izazova. Nedavni spor između Rusije i Ukrajine oko snabdevanja gasom ukazao je na opasnost od prekomernog oslanjanja na strane izvore energije. Sve veće nadmetanje za energetske resurse u svetu – pri čemu Ministarstvo za energetiku SAD-a procenjuje da će se potrošnja nafte u Kini do 2025. godine povećati za 156%, a da će, usled ubrzanog tempa industrijalizacije, u Indiji porasti za 152% u istom periodu – predstavlja novu pretnju po energetsku bezbednost. U kombinaciji sa strahovanjem da je proizvodnja nafte u svetu možda već dostigla svoj vrhunac, rast cene energenata u budućnosti je neminovan. Potencijalne manipulacije energentima zarad političkih ili ekonomskih ciljeva, zajedno sa mogućim terorističkim napadima na infrastrukturu snabdevanja, dodatno ukazuju na potrebu razvijanja alternativnih i održivih izvora energije.
d) Širenje oružja za masovno uništenje
Proliferacija ili širenje nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja je opisana od strane Evropske unije kao “potencijalno najveća pretnja našoj bezbednosti”. Raspad Sovjetskog Saveza – posle kog su takva oružja preuzele države naslednice, oslabljene ekonomskom krizom i političkom nestabilnošću – u kombinaciji sa pojavom programa za nuklearno oružje, na primer, u Severmoj Koreji, ukazuju na pretnje međunarodnoj bezbednosti usled proliferacije ovog oružja. Uz sve veći protok roba, informacija i ljudi preko nacionalnih granica, kao i pojavu ogromnog broja neuspelih i slabih država, mogućnost da se takvo oružje nađe u rukama terorističkih grupa ili ‘banditskih’ država nastavlja da raste. Proliferacija je stoga globalni problem i borba protiv nje zahteva visok nivo međunarodne koordinacije i saradnje, uključujući i režime međunarodnih ugovora, te aranžmane kontrole izvoza.
e) Organizovani kriminal i trgovina ljudima
Transnacionalni organizovani kriminal smatra se sve većom pretnjom po nacionalnu bezbednost demokratskih zemalja. Organizovane kriminalne aktivnosti uključuju snabdevanje ilegalnom robom i uslugama, kao što su proizvodnja i trgovina drogom, trgovina oružjem, ženama, decom, organima ili ilegalnim imigrantima. Uspeh u globalnoj borbi protiv trgovine ljudima, kao i pridruženi problemi transnacionalnog organizovanog kriminala i pranja novca, zahtevaju preplitanje nacionalnih, regionalnih i međunarodnih strategija. Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala glavni je međunarodni instrument u suprotstavljanju organizovanom kriminalu, dok Kancelarija Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal pomaže zemljama u sprovođenju odredbi Konvencije. Konvencija je dalje dopunjena sa tri protokola, koji su usmereni na specifične oblasti i pojave organizovanog kriminala:
-
Protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno žena i dece;
-
Protokol protiv krijumčarenja imigranata kopnenim, morskim i vazdušnim putem;
- Protokol protiv nezakonite proizvodnje i prometa vatrenog oružja, njegovih sastavnih delova i municije.
f) Sajber-terorizam i piratstvo
Sve veća zavisnost od tehnologije učinila je društva i ekonomije izuzetno osetljivijima na sajber-terorizam. Posle pobune etničkih Rusa u Estoniji 2007. godine, sajtovi Vlade, političkih stranaka, mediji i privredna zajednica ove zemlje bili su obustavljeni na neko vreme usled bujice sajber-napada iz Rusije. S obzirom da Estonija u ogromnoj meri zavisi od “vlade bez papira” i web-baziranog bankarstva, ovi slučajevi sajber-terorizma su se snažno odrazili na tu zemlju.
S druge strane, sve veća zavisnost od međunarodnog prevoza robe morima dovela je do toga da je piratstvo sve istaknutiji problem. U poslednjih nekoliko godina se desio veliki broj otmica brodova uz uzimanje taoca u Adenskom zalivu – koji čini jednu petinu od ukupnih 80% prevoza roba u svetu morskim putem – što je privrednike i osiguravajuća društva koštalo na stotine miliona dolara.
Fusnote:
1 Klimatske promene su definisane u skladu sa Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, kao “promena klime koja se direktno ili indirektno pripisuje ljudskom delovanju koje menja sastav globalne atmosfere i koja se, pored prirodne varijabilnosti klime, prati i posmatra tokom uporednih vremenskih perioda”.
2 Kjoto protokol je međunarodni sporazum kojim se postavljaju obavezujući ciljevi za 37 industrijalizovanih zemalja i Evropsku uniju za smanjenje emisije gasova staklene bašte (GHG).










