Šta je ljudska bezbednost?
Termin ‘bezbednost’ se najčešće povezuje sa odbranom nacionalnih država od spoljnih pretnji (na primer, ‘nacionalna bezbednost’), što najčešće asocira na vojne i policijske snage.
Ljudska bezbednost se, međutim, bavi pojedinačnim građanima, a ne državama. Izveštaj o ljudskom razvoju (1) Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) iz 1994, na primer, navodi da je garantovanje “slobode od siromaštva” i “slobode od straha” ključ rešavanja nesigurnosti, te da koncept bezbednosti mora biti proširen:
- Sa isključivog naglaska na teritorijalnoj bezbednosti, ka mnogo većem naglasku na ljudskoj bezbednosti;
- Od bezbednosti kroz naoružanje do bezbednosti koja se ostvaruje kroz održiv ljudski razvoj.
Koncept ljudske bezbednosti ima četiri osnovne karakteristike:
- Ljudi se nalaze u fokusu;
- Ljudska bezbednost se posmatra kao univerzalni problem – pitanje koje je relevantno za ljude širom sveta, borba sa pretnjama koje su zajedničke za sve;
- Komponente ljudske bezbednosti su uzajamno povezane i zavisne jedne od drugih – bezbednosne pretnje više nisu ograničene samo na okvire nacionalnih granica, već imaju implikacije i drugde;
- Lakše je obezbediti ljudsku bezbednost kroz preventivne mere nego kroz kasniju intervenciju.
Definicija iz UNDP Izveštaja o ljudskom razvoju iz 1994. godine, stoga, proširuje koncept bezbednosne pretnje, tako da taj koncept obuhvata pretnje u sedam specifičnih oblasti, kao što su:
- Ekonomska bezbednost - podrazumeva “siguran osnovni prihod – uglavnom iz proizvodnih i profitnih delatnosti, ili u krajnjem slučaju, iz izvora koji se održavaju pomoću javnih prihoda”. Nezaposlenost, posebno u zemljama u razvoju, jedan je od glavnih činilaca koji izaziva političke i međuetničke tenzije. Globalne kretnje ka “neizvesnim” poslovima, posebno u neformalnom sektoru, dodatno podstiču ekonomsku nesigurnost.
- Bezbednost hrane – znači da “svi ljudi u svakom trenutku imaju i fizički i ekonomski pristup osnovnim namirnicama”, bilo putem samostalne proizvodnje, bilo kupovinom ili iskorišćavanjem javnog sistema distribucije hrane. Iako opšta dostupnost hrane u globalnom smislu nije problem, loša distribucija i nedostatak kupovne moći znači da oko jedna milijardi ljudi gladuje. Napori da se reše problemi bezbednosti hrane na nacionalnom i globalnom nivou su ograničeni. Umesto toga, bezbednost hrane je blisko povezana sa ekonomskom bezbednošću, naročito kroz pristup materijalnim sredstvima, mogućnostima za zapošljavanje i stalnim primanjima.
- Zdravstvena bezbednost - ima za cilj da garantuje zaštitu od bolesti i nezdravog načina života. U zemljama u razvoju, glavni uzroci smrti su infektivne i parazitske bolesti, povezane sa lošom ishranom i nebezbednim okruženjem, posebno problemom zagađene vode. U industrijskim zemljama, međutim, oboljenja kardio-vaskularnog sistema, često izazvana ishranom i načinom života, kao i rak, koji je često prouzrokovan ekološkim promenama, glavni su izvori smrti. U oba slučaja, pretnja je veća za najsiromašnije i one koji naseljavaju ruralne oblasti, prvenstveno zbog nedostatka pristupa čistoj vodi i zdravstvenoj brizi (posebno usled nedostatka lekova). Proširenost HIV i AIDS-a, takođe predstavlja veliki izvor nesigurnosti.
- Bezbednost životne sredine - ima za cilj da ljudima obezbedi zdravu i održivu životnu sredinu. Intenzivna industrijalizacija i rapidan rast stanovništva doprineli su globalnom zagrevanju (usled emisije gasova staklene bašte), degradaciji lokalnih eko-sistema i nestašici vode, te velikoj zagađenosti. Zagađenje vazduha dalje nastavlja da oštećuje šume, poljoprivredne proizvode i ljudsko zdravlje. U mnogim zemljama u razvoju, seča šuma, preterana ispaša, te loše metode očuvanja dovele su do intenzivnih suša, poplava i ubrzane dezertifikacije. Veliki priraštaj je primorao ljude da žive u oblastima koje su ugroženije u slučajevima prirodnih katastrofa, kao što su pojave ciklona, zemljotresa ili poplava. Katastrofe prouzrokovane ljudskim faktorom – kao što su, na primer, Bopal i Černobil – imaju dugotrajne posledice po životnu sredinu.
- Lična bezbednost – ima za cilj da zaštiti ljudske živote od različitih pretnji, uključujući i one koje proizilaze od samih država (npr. tortura, represija), od strane drugih država (rat), od strane drugih grupa ljudi (etničke tenzije), ili od strane pojedinaca ili bandi protiv drugih pojedinaca ili bandi (kriminal, ulično nasilje). Pored toga, postoje pretnje usmerene protiv žena (silovanje, nasilje u porodici), protiv dece na osnovu njihove ranjivosti i zavisnosti (zlostavljanja dece) kao i samouništenje (samoubistvo, upotreba droga). Za mnoge ljude, najveći izvor zabrinutosti i straha je kriminal, posebno slučajevi nasilja i zločina.
- Bezbednost zajednice – ima za cilj da osigura bezbednost koja proizilazi iz članstva pojedinaca u određenoj grupi – “porodici, zajednici, organizaciji, rasnoj ili etničkoj grupi koje mogu da obezbede kulturni identitet i ohrabrujući skup vrednosti”. Međutim, tradicionalne zajednice takođe mogu produbiti opresivne prakse, kao što su prisilan rad/ropstvo i zlostavljanje žena. Tradicionalne zajednice, naročito etničke grupe, se suočavaju sa različitim oblicima diskriminacije, posebno kada je u pitanju pristup socijalnim ustanovama ili zaposlenju.
- Politička bezbednost – podrazumeva stvaranje uslova da bi ljudi mogli da “žive u društvu koje uvažava njihova osnovna ljudska prava i vladavinu prava, naročito u odnosu na državnu represiju. Kršenja ljudskih prava, kao što su politički pritvori i kazne zatvora, najčešći su tokom razdoblja okarakterisanih političkim nemirom, gde policija često predstavlja glavne počinioce. Vlade, takođe, često pokušavaju da vrše kontrolu nad idejama i informacijama u takvim situacijama, na primer, gušenjem i suzbijanjem medijskih sloboda.
Postoje znatna preklapanja unutar, ali i sponâ između ovih sedam elemenata ljudske bezbednosti, što znači da se pretnja jednom elementu može odraziti na bilo koji drugi.
Odgovornost pružanja zaštite (RTOP ili R2P) (2)
R2P je “nova norma u oblastima međunarodne bezbednosti i ljudskih prava za rešavanje neuspeha međunarodne zajednice u sprečavanju i zaustavljanju genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovečnosti”.
Bitni elementi R2P norme, dogovoreni u paragrafima 138-139 Završnog dokumenta sa Svetskog samita UN 2005. godine, su:
- Države imaju primarnu obavezu da svoje stanovništvo zaštite od genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovečnosti i etničkog čišćenja. Ova odgovornost takođe uključuje sprečavanje ovih zločina, uključujući i podsticanje na izvršenje zločina.
-
Međunarodna zajednica bi trebalo da, u skladu sa potrebama, podstiče pojedinačne države i pruža im pomoć u ostvarivanju ove odgovornosti.
-
Međunarodna zajednica treba da podrži UN u uspostavljanju kapaciteta za rano upozoravanje.
-
Međunarodna zajednica ima odgovornost da koristi odgovarajuća diplomatska, humanitarna i druga sredstva za mirno rešavanje sporova u skladu sa poglavljima VI i VIII Povelje Ujedinjenih nacija, kako bi zaštitila ugroženo stanovništvo kojem prete ovi zločini.
- Kada država “očigledno” napravi propust po pitanju sopstvene odgovornosti pružanja zaštite, i kada su mirovna sredstva neadekvatna, međunarodna zajednica mora da preduzme snažnije mere kao što su mere u skladu sa Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija, uključujući ali ne ograničavajući se na kolektivnu upotrebu sile s ovlašćenjem Saveta bezbednosti.
Fusnote:
1) Ukoliko želite da saznate nešto više o odgovornosti za pružanje zaštite, kliknite ovde.
2) Ako želite da pročitate najnoviji Izveštaj o ljudskom razvoju UNDP, molimo kliknite ovde.










